Došli smo do druge priče o interesantnim amaterskim umjetnicima u BiH. I do sela Strice iznad Vareša. Dobro ga poznajem, jer je moja baka rođena u Strici. Ovo srednjobosansko selo se nalazi na obroncima planine Zvijezda. Strica je ljeti okupana suncem, a zimi često okovana snijegom i ledom. Ovo malo i mirno, uzorno i lijepo uređeno selo je idealna sredina za umjetničku inspiraciju, šetnje, uživanje u prirodi. Naravno, malobrojni mještani ovog sela, kao i svih drugih sela u BiH, imaju druge brige i probleme koje pokušavaju da riješe napornim radom i borbom za opstanak.
U selu Strica živi mlada djevojka Antonela Babić, koja upravo završava srednju školu u Varešu i na prekretnici je – čime da se bavi i koji fakultet da upiše.
Za Antonelu bi se moglo reći da je mlada kreativka. Njen talenat za crtanje, slikanje i fotografiju godinama traje. Antonelini radovi su veoma lijepi.
Najčešće fotografiram prirodu, a što se tiče slikanja i crtanja tu se baziram na motive Vareša, ono što ostaje kroz povijest, ono čega danas možda više nema… – kaže Antonela.
Kada razgovarate sa Antonelom vidite da je to jako ozbiljna djevojka. Nema tu kerefeka, nema prenemaganja. Svaki dan ide po nekoliko kilometara od kuće do škole, bilo da je sunce ili snijeg visine jednog metra.
Oštro oko mlade amaterske umjetnice u svakom trenutku zapaža i bilježi svaki detalj koji bi joj moga biti interesantan.
Definitivno uhvatim trenutak, a inspiracija mi često dolazi kroz emocije. Najdraža slika mi je “Kameni most” jer je nekako s tom slikom sve i počelo, a fotografija – zvijezde iznad Strice – objašnjava Antonela.
Život na selu izgleda idilično, ali definitivno mladi ljudi napuštaju manje sredine, ne samo zbog potrage za poslom, nego i studiranjem. Antonela se dvoumi koje studije da izabere. Razmišlja o turizmu i slikarstvu. Zahvaljujući svojoj rodbini u Dubrovniku ima mogućnost da bude u jako lijepom ugostiteljskom i turističkom okruženju, ali ljubav prema umjetnosti je stavlja u dilemu.
Što se tiče studiranja nisam sigurna 100%, želja za ugostiteljstvom i slikanjem je podjednaka. S druge strane, ostanak na Strici, gdje bih se uz pomoć na primjer interneta i informatike mogla baviti onim što volim, bio bi san snova. Priroda, mir i tišina… Iskreno, ne znam da bih mogla zamisliti ijedno mjesto na svijetu gdje crtam osim Stice i mog radnog stola. Sve u svemu, tko zna, uz malo truda sve je moguće – kaže Antonela.
Antonelina životna i profesionalna priča tek počinju. Možda jednog dana napravi neki spoj umjetnosti i gastronomije u nekom turističkom centru. Možda se Antoneli ostvari san da u svom rodnom selu pokrene novo doba seoskog turizma sa kojim su se Strica i druga obližnja sela prije pedeset godina itekako ponosila.
Tekst: Darko Udovičić
Foto i crteži: Antonela Babić
FOTO VIDEO INFO 