Kada se na internetu govori o „botovima“, većina ljudi zamišlja računarske AI programe koji automatski objavljuju poruke.Međutim, savremena istraživanja pokazuju da iza mnogih mreža koje izgledaju kao „botovi“ često stoje stvarni ljudi, organizovane grupe i kompanije. U mnogim slučajevima nije riječ samo o tehnologiji, nego o kombinaciji ljudskog rada, softvera, analize podataka i pažljivo planiranih komunikacijskih strategija.
Zbog toga stručnjaci danas sve češće koriste izraze kao što su operacije informacionog uticaja, operateri dezinformacija ili industrija uticaja, jer riječ „bot“ često previše pojednostavljuje stvarnost. Mnoge savremene kampanje ne vode samo automatizovani sistemi, nego ljudi koji stvaraju identitete, upravljaju profilima, analiziraju reakcije publike i prilagođavaju poruke različitim grupama.
Istraživanje Marca Bastosa iz 2025. godine pokazuje da lažni profili u mnogim slučajevima nisu napravljeni slučajno, nego se pažljivo grade kako bi izgledali kao stvarne osobe. Profil može imati fotografiju, biografiju, određene interese, stil komunikacije i istoriju objava koja treba da stvori utisak autentičnosti. Cilj nije samo objaviti poruku, nego stvoriti osobu kojoj će drugi korisnici vjerovati.
Ljudi koji učestvuju u takvim operacijama mogu imati različite uloge. Jedni su upravljači (Administratori) naloga, odnosno osobe koje svakodnevno upravljaju lažnim ili prikrivenim profilima. Oni često nisu programeri niti vrhunski IT stručnjaci. Njihov posao može izgledati kao digitalni marketing ili administracija društvenih mreža: održavanje profila, pisanje komentara, odgovaranje drugim korisnicima i širenje poruka prema određenim smjernicama.
Drugu grupu čine tehnički stručnjaci koji stvaraju infrastrukturu iza takvih aktivnosti. Njihov zadatak nije nužno pisanje političkih poruka, nego razvoj alata koji omogućavaju upravljanje većim brojem naloga, analizu podataka, praćenje trendova i automatizaciju određenih procesa. Sa razvojem umjetne inteligencije, mogućnosti takvih sistema postale su još veće jer je moguće brže stvarati tekstove, slike i različite verzije iste poruke.
Pored pojedinaca, posljednjih godina sve više pažnje privlači pojava privatnih kompanija koje nude usluge digitalnog uticaja. Ova pojava se često opisuje izrazom „disinformation-for-hire“, odnosno dezinformacije kao usluga. Ideja je da određene firme ili grupe ne djeluju samo iz političkog uvjerenja, nego nude svoje znanje i infrastrukturu klijentima koji žele uticati na javno mišljenje.
Takve kompanije mogu djelovati u prostoru između legitimnog političkog marketinga, odnosa s javnošću i manipulativnih kampanja. Granica postaje problematična kada se koriste skriveni identiteti, lažni profili ili koordinisano ponašanje koje treba stvoriti lažni utisak da određeni stav dolazi spontano od velikog broja običnih ljud navodi StopFake
Jedan od najpoznatijih slučajeva koji je privukao pažnju novinara jeste grupa poznata kao Team Jorge. Međunarodna novinarska mreža Forbidden Stories istraživala je tvrdnje da je ta grupa nudila usluge digitalnog uticaja, uključujući manipulaciju online prostorom i korištenje mreža lažnih naloga. Taj slučaj je posebno zanimljiv jer pokazuje da iza takvih operacija često ne stoji samo pojedinac, nego čitava struktura ljudi sa različitim zadacima.
U jednoj organizovanoj kampanji obično postoji više nivoa. Neko određuje cilj i poruku koju treba širiti, drugi analiziraju publiku i reakcije, tehnički stručnjaci održavaju potrebne alate, dok upravljači naloga svakodnevno komuniciraju sa korisnicima. Zbog toga jedan naizgled običan komentar na društvenoj mreži ponekad može biti dio mnogo šire organizovane aktivnosti.
Neugodnosti prilikom promjene savezništava
U periodima velikih međunarodnih promjena često dolazi do naglog preusmjeravanja političkih poruka. Akteri koji su ranije gradili bliske odnose s jednom stranom mogu kasnije pokušati uspostaviti saradnju s drugim partnerima zbog novih okolnosti, političkih interesa ili ekonomskih razloga.
Takve promjene stvaraju konfuziju i među njihovim pristalicama, jer se raniji narativi moraju prilagoditi novoj stvarnosti. U online prostoru to je posebno vidljivo: mreže koje su dugo širile jedan politički okvir odjednom moraju mijenjati ton, objašnjavati nove stavove ili jednostavno smanjiti vidljivost ranijih poruka.
Zbog toga se u takvim periodima često pojavljuje osjećaj da su i sami učesnici informacionih kampanja „između dva svijeta“ — stare poruke više ne odgovaraju novim političkim okolnostima, a nove još nisu u potpunosti oblikovane.
U takvim trenucima često nastaje „prazan prostor“ u komunikaciji. Ljudi koji su godinama ponavljali određeni okvir odjednom moraju objasniti novu poziciju, ali to nije jednostavno jer publika pamti prethodne poruke. Tada se mogu vidjeti različite reakcije: neki pokušavaju ublažiti ranije stavove, neki mijenjaju rječnik, neki izbjegavaju stare teme, a neki pokušavaju zadržati oba narativa istovremeno.
Važno je naglasiti da nije svaka osoba koja snažno zastupa neko političko mišljenje na internetu dio takve kampanje. Ljudi imaju pravo na različite stavove i politička uvjerenja. Razlika između običnog korisnika i operacije uticaja obično se nalazi u postojanju koordinacije, skrivanja identiteta, finansiranja i namjere da se javnosti prikaže lažna slika o tome šta ljudi zaista misle.
Savremene operacije informacionog uticaja zato predstavljaju spoj tehnologije, marketinga, psihologije i ljudskog rada. Iza onoga što se često naziva „botovima“ mogu stajati programeri, analitičari, marketinški stručnjaci, operateri naloga i kompanije koje nude usluge digitalnog uticaja.
Zbog toga je preciznije govoriti o operaterima informacionog uticaja i industriji manipulacije informacijama, nego sve svesti na jednu riječ poput „bot“. Internet danas nije samo prostor gdje se razmjenjuju mišljenja, nego i prostor u kojem se različiti akteri bore za pažnju, povjerenje i način na koji ljudi razumiju stvarnost.
Darko Udovičić
Foto: Pexels Sergey Meshkov
FOTO VIDEO INFO 