U zadnjih nekoliko sedmica Hrvatska, BiH i Srbija se suočavaju sa nezapamćenim požarima.Vrućine, suša, veliki vjetrovi, nepažnja ljudi ili svjesna i kriminalna potpaljivanja su doprinjela razmišljanju kao se boriti i kako spriječiti ovu strašnu nepogodu. Ovakve situacije su veliki izazov za države.
Kada se dogodi veliki požar, poplava, zemljotres ili neka druga prirodna katastrofa, jedna od najvažnijih stvari jeste što prije upozoriti ljude koji se nalaze u opasnosti. Danas gotovo svaka osoba ima mobilni telefon, pa je upravo telefon postao jedan od najvažnijih načina za brzo upozoravanje stanovništva.
Jedna od tehnologija koja se koristi za to zove se Cell Broadcast.
Cell Broadcast omogućava državnim institucijama i službama za zaštitu i spašavanje da pošalju upozorenje velikom broju ljudi koji se nalaze na određenom području.
Najlakše ga je razumjeti ako ga uporedimo sa običnim SMS-om.
Kada nekome pošaljemo SMS, poruka ide na njegov konkretan broj telefona. Ako bismo željeli poslati SMS milionu ljudi, sistem bi morao poslati ogroman broj pojedinačnih poruka.
Cell Broadcast funkcioniše drugačije. On ne šalje poruku svakom telefonu posebno, nego je emituje preko mobilne mreže na određenom području. Svi telefoni koji se nalaze u toj oblasti i podržavaju ovu funkciju mogu dobiti upozorenje.
Možemo ga zamisliti kao radio. Radio stanica emituje program, a svi ljudi koji se nalaze u području njenog signala mogu ga čuti. Na sličan način Cell Broadcast emituje upozorenje, samo što ga prima mobilni telefon.
Na primjer, ako izbije veliki šumski požar i postoji opasnost da će vatra zahvatiti određeno naselje, nadležna služba može označiti područje koje je ugroženo i poslati upozorenje ljudima koji se tamo nalaze.
Poruka bi mogla glasiti:
„UPOZORENJE: Veliki požar približava se vašem području. Napustite ugroženu zonu prema označenim pravcima evakuacije.“
Velika prednost je što korisnik ne mora imati posebnu aplikaciju, niti mora biti prijavljen na neki servis. U sistemima koji podržavaju javna upozorenja, poruka može stići direktno na telefon. Takođe, sistem ne mora imati bazu telefonskih brojeva svih ljudi koji se nalaze u ugroženom području.
To je posebno važno tokom velikih katastrofa.
Zamislimo da izbije veliki požar u blizini turističkog grada. U tom trenutku se tamo mogu nalaziti desetine hiljada ljudi, uključujući lokalno stanovništvo, turiste i ljude koji su samo u prolazu. Mnogi od njih možda nemaju instaliranu aplikaciju civilne zaštite i možda uopšte ne prate lokalne medije.
Cell Broadcast omogućava da upozorenje ipak dođe do telefona ljudi koji se nalaze u ugroženom području.
Još jedna velika prednost jeste brzina. Kod velikih katastrofa nije dovoljno da informacija stigne za pola sata. Nekada nekoliko minuta može odlučiti da li će osoba uspjeti napustiti ugroženo područje.
Cell Broadcast je zato napravljen tako da može istovremeno upozoriti veliki broj ljudi. EENA navodi da javna upozorenja putem Cell Broadcasta mogu stići ljudima u blizini katastrofe u roku od nekoliko sekundi.
Cell Broadcast nije samo za požare
Iako je izuzetno koristan kod požara, primjena ovog sistema je znatno šira. Cell Broadcast je efikasan alat za rano upozoravanje kod svih vrsta prirodnih i antropogenih katastrofa, uključujući velike poplave, zemljotrese, klizišta, hemijske i industrijske akcidente, te ekstremne vremenske nepogode.
Praktičan primjer je koordinacija meteoroloških službi i civilne zaštite: ukoliko se procijeni da određenoj regiji prijeti razorno nevrijeme, sistem automatski i ciljano alarmira isključivo građane unutar te rizične zone.
Hrvatska
Hrvatska je među državama u regionu koje su napravile značajan korak u ovoj oblasti. Sistem HR-ALERT koristi Cell Broadcast za javno upozoravanje stanovništva.
To je posebno značajno za Hrvatsku zbog požara, poplava i drugih prirodnih nepogoda koje mogu brzo ugroziti veliki broj ljudi.
Važno je naglasiti da Cell Broadcast ne zamjenjuje druge sisteme. Sirene, televizija, radio, internet i službe za spašavanje, ali i lokalno stanovništo koje mora biti uvijek na oprezu i dalje imaju važnu ulogu.
Najbolji sistem je onaj u kojem svi ti načini upozoravanja rade zajedno.
Srbija
Srbija takođe ima razvijen sistem ranog upozoravanja i uzbunjivanja stanovništva. Državne institucije koriste različite kanale kako bi građane upozorile na opasnosti, uključujući požare, vremenske nepogode i druge vanredne situacije.
Međutim, važno je razlikovati opšti sistem javnog upozoravanja od same Cell Broadcast tehnologije. Država može imati sistem za upozoravanje građana, a da pri tome koristi različite načine komunikacije.
Zato je kod poređenja država važno gledati ne samo da li postoji sistem upozoravanja, nego i kako se upozorenje šalje, koliko brzo stiže i koliko precizno može obuhvatiti ugroženo područje.
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina još uvijek nije uspostavila nacionalni Cell Broadcast sistem (CBS) za masovno obavještavanje građana. Prema zvaničnim podacima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), BiH ne posjeduje ovu tehnologiju, već se u kriznim situacijama i dalje oslanja na tradicionalne kanale informisanja – prvenstveno na sirene za uzbunjivanje, te televizijske i radijske stanice.
Glavni problem nije u tome što tehnologija ne postoji, već u složenoj organizaciji države i podjeli nadležnosti. Za zaštitu i spašavanje odgovorno je više institucija na različitim nivoima vlasti, uključujući državne, entitetske i institucije Brčko distrikta. Zbog toga ne postoji jedan centralni sistem koji bi objedinio sve institucije i kanale za upozoravanje građana.
ITU kao probleme navodi i nedovoljnu međuinstitucionalnu koordinaciju, nedostatak jedinstvene strategije, finansiranje i nepostojanje formalnog okvira za distribuciju javnih upozorenja putem mobilnih operatora.
Zato bi uvođenje Cell Broadcasta u BiH bilo manje pitanje same tehnologije, a više pitanje dogovora institucija, zakonske regulative, organizacije i finansiranja.
Tehnologija je već razvijena i koristi se širom Evrope. Ono što BiH trenutno nema jeste jedinstven sistem koji bi omogućio da nadležna služba, kada se pojavi ozbiljna opasnost, brzo pošalje upozorenje svim telefonima na ugroženom području.
Postoje li problemi?
Naravno. Cell Broadcast nije savršeno rješenje.
Jedan od problema je preciznost. Mobilne antene pokrivaju određena područja, pa granica upozorenja nije uvijek potpuno ista kao granica stvarne opasnosti.
Takođe, primanje upozorenja ne znači automatski da je osoba pročitala poruku ili postupila prema njoj. Zbog toga je veoma važno da poruka bude kratka, jasna i konkretna.
Darko Udovičič
FOTO VIDEO INFO 