Razlika između fotografa, umjetnika i instagramera

Piše: Tim Behuniak
Prevod: Mihailo Ristić

Fotografi, umjetnici i instagrameri. Postoji jedna zajednička tema koja ih ujedinjuje: svo troje koriste kamere. Ali takođe postoji i značajni mentalni sklop i filozofija, prema mom mišljenju, koja ih razdvaja.
Nedavno sam išao u šetnju u prirodi po planinama države Ajdaho, uživajući polagano na izolovanom puteljku zaustavljajući se tu i tamo da bih ovjekovječio trenutke i prizore koji bi mi zapali za oko. Otprilike negdje na pola moje šetnje u prirodi, sustigao me je bio jedan bračni par u prolazu i susret se završio sklapanjem prijateljstva gdje smo proveli ostatak dana zajedno. Ispostavilo se da su oni instagramski influenseri, i odmah sam ih potom prepoznao jer sam njihov „pratilac” (follower) na toj društveno medijskoj platformi. Ukupan broj njihovih „pratilaca“ je nešto oko 1,5 miliona osoba.
Zajedno smo proveli fantastičan dan uživajući u bistrom nebu, jezerima i planinama, svježem snijegu i opustjelim stazama. Često smo u našim konverzacijama spominjali teme kao što su Instagram i fotografija. Napomenuo sam kako bi to bilo zanimljivo postati slavan na Instagramu (tj. postati Instagramski influencer), međutim takođe nisam bio siguran da li bih baš želio da moje fotografiije budu takve ili da bih želio da ja utičem na način na koji stvaram slike.
Njih dvoje su mi nesebično dali sugestije i savjete o tome kako da popravim i uvećam broj svojih sljedbenika: kako da kustosiram i uređujem svoj nalog sa fotografijama, kako da odaberem boju ili stilsku temu u mojim slikama, kako da napravim potpuno novi nalog posvećen Instagramiranju, itd. Međutim, ja sam im ujedno istakao da ne bih želio da takve radnje i aktivnost utiču na moj umjetnički mentalni sklop, ili da to izmjeni način na koji ja gledam na fotografiju i na svijet uopšte.

Photograph by Timothy Behuniak.
Photograph by Timothy Behuniak.

Diktat Instagram specifikacija

Onda sam dalje upitao jednog od tih Instagramera kako on gleda na sebe: kao na fotografa, umjetnika, ili influencera? Izjavio je kako ne gleda na sebe kao na umjetnika, pa možda čak i ne kao fotografa, već uglavnom samo kao Instagramera. Iako je posjedovao profesionalnu opremu poput Sony a7R III, on rjetko kad fotografiše vertikalno, tj. fotografiše posebno u skladu sa Instagramskim specifikacijama. Napomenuo je još kako mu se, ponekad, obraćaju njegovi klijenti ili potencijalni klijenti sa pitanjima o upotrebi fotografije, ali ponekad je primoran da ih odbije jer nije neku scenu fotografisao horizontalno, što je inače ono za čim njegov mogući mušterija traga. Uz to, on uglavnom koristi softversku aplikaciju Lightroom, pomoću koje obavlja brzu uredničku obradu fotografija.
Nadalje, rekao je da je rijetko ikada snimao nešto drugo osim popularni instagramski “lifestyle” i žanrove vezane za provod i putešestvije. Upitao sam ga da li to zapravo ne sputava sopstveni kreativni razvoj, i da prilika da se snima u stilu drugih žanrova, iako nisi u potpunosti udubljen u temu, može čovjeku pomoći da posmatra svijet na drugačiji način i da može uticati na njegovo glavno fotografsko usredsređenje. On mi je na to odgovorio da mu to baš i ne smeta toliko, i da je on uživao u onome što je radio kao i da je to sve sasvim dovoljno za njega.

Umjetnička vizija

Da bih lakše objasnio svoj pristup korišćenju fotoaparata, rekao sam influencerima da kada ja god pogledam kroz vizir, ja onda zamislim taj prizor ili osobu ili objekat odštampanim u velikom formatu, kako visi na zidu nečijeg doma ili u nekoj galeriji. Iznio sam im činjenicu da ja rijetko kad mislim na Instagram ili društvene medije kada pritišćem okidač na fotoaparatu. Koristim sirove datoteke kao polaznu osnovu pomoću koje stižem do svog krajnjeg cilja ili završne kreacije, koji bi obično otpočinjali sa vizuelizacijom u mojoj glavi, i u kojima koristim softvere poput Lightroom-a i Fotošop-a da bi načinio dalja slikarska podešavanja na kopijama svojih digitalnih originala.
Ostatak dana smo proveli istražujući predivne planine države Ajdaho nastavljajući diskusije o Instagramu kao i o društvenim medijima i etici očuvanja prirodne sredine, tako što nismo tagovali tačne lokacije snimanja. Kada god bismo došli na neku tačku sa najboljim pogledom na prirodne ljepote, odmah bismo povadili sve naše foto-aparate. Ja bih se usredsređivao na pejzaž i manje prirodne ljepote dok bi se Instagrameri pripremali da snime scene sa poziranjem koje dočaravaju životni stil (lifestyle). Svi smo uživali u takvom danu i svi smo stvarali slike sa kojima smo bili poprilično zadovoljni.

Photograph by Timothy Behuniak.
Photograph by Timothy Behuniak.

Copycat fotografije

Ono što pokušavam da kažem jeste da mislim da postoji jasna i specifična razlika između Instagramera, umjetnika i fotografa. Ne mislim da je išta pogrešno u moralnom ili filozofskom smislu sa bilo kojom od tih kategorija, već jednostavno pokušavam da prihvatim činjenicu da razlike ipak postoje i da te razlike treba prepoznati i prihvatiti ili u najmanju ruku držati ih na umu prilikom skrolovanja sadržaja raznih društvenih mreža. Mislim da je čist dokaz za to Instagram nalog koji podvlači kako fotografije na toj platformi sve izgledaju isto. Mislim da smo svi pomalo krivi što pravimo radove koji liče na radove drugih ljudi. Istinski originalne slike se teškom mukom smišljaju i pronalaze u današnje vrijeme. Mislim da nas ima puno koji snosimo krivicu stvaranja imitatorskih (copycat) slika, uključujući tu i mene samog. Posebno je teško nove ideje i originalne radove stvarati u fotografskim žanrovima poput fotografisanja prirodnih ljepota, životnih stilova (lifestyles), i žanra provoda i putešestvija.
Prema mom mišljenju, Instagrameri su osobe koje snimaju konkretno za svoju platformu i koji imaju malo ili nimalo obzira za istoriju ili sam fotografski proces. Oni su pojedinci koji pokušavaju da naprave slike koje bi svojim “pratiocima” dali razlog da ih i dalje slijede i održavaju na svojim listama osoba koje prate. Mislim da bi mnoge osobe mogli da svrstamo u kategoriju fotografa, ali ono što mi odmah pada napamet kao najbolji primjer jeste da je to nalik radu foto-žurnalista i fotografa dokumentarista. Foto-žurnalisti najčešće se skoro nimalo ne trude da obrađuju svoje fotografije (nadajmo se radi toga da bi se držali logike i integriteta svoje žanrovske orijentacije) i izvještavaju sa događaja tako što snimaju i ovjekovječavaju iskrene, događaje vrijedne u smislu vijesti, u stvarnom vremenu. Umjetnici koji koriste fotografski medijum kao medijum koji su izabrali često imaju veliko poštovanje prema procesu fotografisanja a i samoj istoriji fotografije kao oblasti umjetnosti. Oni visoko cijene druge umjetničke forme i ne strahuju da isprobaju nešto novo. Otvoreni su za promjene i razvoj u svom medijumu i ličnom radu i često koriste bilo koje sredstvo koje mogu nabaviti samo da bi ostvarili svoje zamišljene kreacije.
Uloga publike
Međutim, znam šta sada mislite. Da sam ja potpuno omanuo u razumjevanju i da ovo ne treba da budu stvari koje je moguće tako razvrstavati samo na crno ili bijelo. Slažem se sa time da najčešće postoji mnogo velikih preklapanja unutar svih ovih stvari. Naravno da umjetnik ne mora da koristi neka dodatna sredstva pored svog foto-aparata ili “raw” (sirovi format) datoteke da bi ga drugi smatrali umjetnikom. Naravno, kao osobe koje proizvode sadržaje, mi svi želimo da što veći mogući broj ljudi pogleda naša djela i želimo da privučemo veliki broj ljudi koji mogu podržavati naše ciljeve i ambicije. Naravno, Instagrameri, fotografi i umjetnici svi podjednako mogu imati ljubav i naklonost prema fotografiji, njenoj istoriji i procesu. Naravno, da jedna osoba može zauzimati sve tri pozicije o kojima je riječ, bilo u isto vrijeme ili u različitim trenucima u svojim životima. I naravno da postoji preklapanje u ideji korišćenja određenih alatki radi stvaranja konačne, vizuelizovane ideje. Međutim, da zaključim, mislim da ipak postoji neki specifični mentalni sklop koji razdvaja ove tri vrste ljudi koji koriste foto-aparate.