Razgovori sa profesionalcima: svjetlo i rasvjeta iz ugla Milana Radulovića

Rasvjeta i svjetlo u fotografiji nisu samo tehnički pojmovi. Ona je dio života jedne fotografije. Rasvjeta nije jednostavna i treba je savladati da bi fotografija bila onakva kakvu vi to želite. Jedno temeljiito i interesantno objašnjenje šta je rasvjeta dobio sam od Milana Radulovića, iskusnog dugogodišnjeg fotografafa i foto retoreportera

Šta rasvjeta predstavlja za fotografiju? Kreativniju fotografiju ili svjetliju fotografiju?

Šta je blic i zašto se koristi? Koja je razlika između ugrađenog blica na fotoaparatu i onog koji je mobilan? Na ova, i druga važna pitanja odgovara Milan Radulović.

“Rasvjeta, kao i svjetlo uopšte, predstavlja i jedno i drugo, ima i ulogu u osvjetljavanju scene, a i u kreativnom izražavanju. Za razliku od prirodnog svjetla, kojem moramo da se prilagođavamo (uzmimo primjer pejzažnog fotografa, koji ustaje rano ujutro da bi slikao za vrijeme izlaska sunca, jer mu je to svjetlo odgovara), sa rasvjetom možemo da slikamo kada nama odgovara. Ova činjenica je uticala na to da je rasvjeta prvenstveno našla primjenu u komercijalnoj fotografiji, gdje moraju da se ispoštuju rokovi za završetak posla”.

Blic – fiksna pozicija

“Nije ni čudo što je, recimo blic, prvu značajniju upotrebu imao u novinskoj fotografiji. Tu je rješavao problem sa kojim su se susretali fotografi u dnevnim novinama, a to je, da, pošto nisu mogli da biraju gdje će i kada da slikaju, već događaj moraju da zabilježe tamo gdje se dešava, često dolazili u situaciju da je scena pretamna i da ne mogu da naprave zadovoljavajuću fotografiju. Tako da je blic, koji se stavi na aparat i osvijetli scenu ispred fotografa, bio revolucija u novinskoj fotografiji.

To je onaj blic koji smo tih 60-ih godina, kada je ušao u masovnu upotrebu, mogli da vidimo na aparatima fotografa kako slikaju ubicu Kenedija dok prolazi kroz mračni koridor policije i još bude upucan u takvom mračnom hodniku. Bez blica, ove istorijske fotografije danas ne bismo imali. Kao što ne bismo imali ni fotografije poznatih ličnosti u noćnim izlascima, kao što je Merilin Monro sa raznoraznim pratiocima. Tako da je upotreba blica umnogome pomogla i razvoju žute štampe.

Blic i dan danas ima ovu značajnu ulogu u novinskoj fotografiji, mada sve manje kako se povećava osjetljivost senzora na kamerama, koja omogućava slikanje bez blica u sve tamnijim i tamnijim prostorima. I to je ta bitna uloga rasvjete da fotografiju učini svjetlijom, da osvijetli tamnu, i inače za fotografiju neupotrbljivu scenu.  Međutim, blic na aparatu ima fiksnu poziciju, i svjetlo koje dobijamo slikajući uvijek sa tom istom pozicijiom blica, postaje dosadno, i itekako je nekreativno. Tu se njegova svrha završava”. 

Senior businessman sitting on the back sit of a luxury car Milan Radulović

Jezik svjetla

“Za kreativnu fotografiju rasvjeta je nešto potpuno drugo. Rasvjeta je zamjena za prirodno svjetlo, ona je tu da oponaša ono što bismo inače dobili od prirode. Svjesno, ili podsvjesno, rasvjetom reprodukujemo kvalitet prirodnog svjetla kojim stvaramo određenu atmosferu, koju smo već negdje vidjeli, koju čuvamo negdje u podsvijesti, i koja proizvodi određene emocije i asocijacije, kako kod nas, tako i kod gledaoca. Dakle to je jezik vizuelnog, u ovom slučaju jezik svjetla, i kreativne mogućnosti su neograničene, kao u bilo kojoj drugoj formi izražavanja. Od tvrdog, kontrastnog svjetla na portretu muškarca, koje će naglasiti muškost, snagu, odlučnost, stabilnost, do mekog i toplog svjetla na ženskom portretu koje će naglasiti nježnost, ranjivost, lepršavost. A možemo to sve i da obrnemo, zašto da ne, ako se neka druga ideja želi ilustrovati. 

Pri kreativnoj upotrebi rasvjete je bitno imati redosljed postupaka. Prvo i najvažnije je ideja, vizija. Zatim, pored ostalih kreativnih procesa , kao što je izbor objekta snimanja, prostora u kojem se snima, dekora i drugog, odlučuje se i o svjetlu. Koji kvalitet svjetla će najbolje da ilustruje i naglasi našu ideju. U ovoj fazi mi još ni ne mislimo o rasvjeti, mi mislimo o svjetlu. Tek kada odlučimo kakvo nam svjetlo treba, tada nalazimo način da takvo svjetlo i proizvedemo. Možda će sunce biti dovoljno, ili obična bijela ploha da rasvijetli sijenke. Možda će ulična rasvjeta savršeno da odgovara za određenu temu. Tako da vrlo često rasvjeta može i da ostane kod kuće.

Rasvjetu ne treba da koristimo samo zato što je imamo, ili samo zato što smo je ponijeli sa sobom na snimanje, pa da ne ispadne da smo se nepotrebno mučili noseći toliku težinu. Rasvjetu koristimo tek kada odlučimo da nam je potrebna da sprovedemo određenu ideju. 

Kreativna upotreba rasvjete stupa na scenu kada nijedan od postojećih izvora svjetla, bilo prirodnih, ili vještačkih (sijalice, svijeće, farovi automobila, svjetla pozorišta, ili modne piste, svavještačka svjetla a koja nisu namjenska fotografska ili filmska rasvjeta) ne zadovoljavaju našu ideju.Tada rasvjeta pokazuje svu svoju snagu i praktičnost, ona je naš spasilac kada sve drugozakaže, zadnja linija odbrane”. 

Da li je ista  rasvjeta  za unutrašnje snimanje i za vanjsko snimanje ? 

“Iz već rečenog možemo zaključiti da, kako bismo dobili određeni kvalitet svjetla, sva su sredstva dozvoljena. Možemo slikati svjetlom od farova auotmobila, može nam vatra biti izvor svjetla, a može I blic, ili možemo da čekamo određeno doba dana da sunce uđe kroz prozor sobe u kojoj slikamo.

Dakle, rasvjeta, kao i postojeće svjetlo, nalaze jednaku primjenu i kod slikanja napolju i kod slikanja u unutrašnjem prostoru. Treba ipak biti iskren pa reći da nam rasvjeta puno češće treba u unutrašnjem prostoru nego napolju, jer je unutra obično puno manje postojećeg svjetla koje možemo da iskoristimo, bilo kreativno ili ne, nego napolju.

Pod rasvjetom mislim na sve izvore svjetla koji su pravljeni za primjenu u fotografiji, videu i filmu. Može im se mijenjati jačina, mobilni su, lako se napajaju,  prilagođeni su za primjenu sa raznim modifikatorima svjetla i slično. A pod prirodnim svjetlom mislim na sve što nije rasvjeta, dakle sunce, plamen, kućna sijalica. Sve što bi bilo u prostoru I bez fotografa I fotografske profesije”. 

Zašto blic na nekim fotoaparatma ne reaguje 

na svako okidanje? 

“Postoje razni razlozi zbog kojih blic ne radi pri svakom okidanju aparata. Najčešći je da blic ne stigne da se napuni od predhodnog okidanja. Glavni razlog su slabe baterije – promijenite baterije. Ali i sa punim baterijama potrebno je određeno vrijeme da se blic “obnovi”. Dužina ovog perioda između dva okidanja varira od kvaliteta blica. Najbolje je da gledate u lampicu na blicu koja vam signalizira kada je blic spreman za novo okidanje.  

Razlog mogu biti i zaprljani kontakti na mjestu gdje blic naliježe na aparat. Ili jednostavno nije dobro nalegao. Tako da ove kontatke treba dobro očistiti školskom gumicom, a zatim provjeriti da li smo blic pravilno monitorali na aparat.  Svi veći kvarovi, kao što je otkazivanje nekog od dijelova unutar blica, ili fizičkih oštećenja zbog ispadanja, su posao za profesionalnog majstora.

Zašto su nam oči crvene kada fotografišemo s blicom?

Fenomen crvenih očiju nastaje zbog odbijanja svjetla od očne pozadine koja je prokrvljena i daje zbog toga crvenu boju. Pošto je upadni ugao svjetla jednak odbojnom uglu, a otvor zjenice kroz koju svjetlo treba da prođe da bi se odbilo od očno dno je vrlo mali,  a I da bi se svjetlo opet vratilo poslije odbijanja kroz zjenicu nazad prema aparatu, zaključujemo da mora biti vrlo specifičan položaj blica u odnosu na apparat da bi se ovaj rijetki fenomen desio. Nažalost, upravo ta pozicija blica na aparatu, u skoro istoj ravni sa objektivom, je ona koja dovodi do ovog efekta. Sve dok je blic na aparatu direktno usmjeren prema licu onoga koga slikamo, malo šta možemo da uradimo. Crvenih očiju neće biti kada onaj koga slikamo gleda malo u stranu, pa do ovog direktnog odbijanja svjetla neće doći. Takođe, široki objektiv, u odnosu na tele objektiv, objektiv sa većom  žižnom daljinom, je rjeđe izložen ovom fenomenu, jer široki objektiv po svojoj optičko konstrukciji i načinu primanja i prelamanja svjetla , ne “vidi” toliko duboko u oko kao teleobjektiv. Ali uvijek možemo u postprodukciji ukloniti crvene oči jednostavnom alatkom koja je dostupna u većini aplikacija – red eye removal.

Da li se za snimanje predmeta i ljudi koristi ista rasvjeta?

Izbor postavke rasvjete zavisi od kvaliteta materije, teksture, boje, oblika, reflektujućih sposobnosti objekta snimanja, i od toga šta od ovih karakteristika želimo da istaknemo, a šta da sakrijemo. Svaki objekat snimanja zahtjeva drugačiju postavku svjetla, zavismo od njegovih specifičnih karakteristika.

Portrait of happy senior couple prepering meal in kitchen Milan Rdulović

Čak ni sve ljude ne slikamo istom postavkom svjetla. Tako da ponekad, kada se ispostavi da ista postavka svjetla odgovara slikanju nekog čovjeka, a i nekog predmeta, onda igrom slučaja koristimo istu postavku svjetla. Kada slikamo, pred nama je nešto što ima svoje specifične karakteristike od kojih zavisi postavka svjetla, bilo da je predmet, životinja, čovjek ili bilo šta drugo.  

Milan Radulović

Najvažnije je pristupiti im sa poštovanjem, upoznati ih i razumjeti, a ne potcjenjivati i pristupati sa arogancijom. Možda nekome glupo zvuči, ali ja sa jednakim poštovanjem pristupam i čovjeku i parčetu čokolade koji slikam.

Autor: Darko Udovičić